prìbjeći
prìbjeći (prìbjegnuti) (čemu) svrš. 〈prez. -egnēm, pril. pr. -egāvši, prid. rad. prìbjegao/prìbjegla ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pribjeći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pribjegnem |
| 2. | pribjegneš |
| 3. | pribjegne |
| množina | |
| 1. | pribjegnemo |
| 2. | pribjegnete |
| 3. | pribjegnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pribjeći ću |
| 2. | pribjeći ćeš |
| 3. | pribjeći će |
| množina | |
| 1. | pribjeći ćemo |
| 2. | pribjeći ćete |
| 3. | pribjeći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pribjegoh |
| 2. | pribježe |
| 3. | pribježe |
| množina | |
| 1. | pribjegosmo |
| 2. | pribjegoste |
| 3. | pribjegoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pribjegao sam |
| 2. | pribjegao si |
| 3. | pribjegao je |
| množina | |
| 1. | pribjegli smo |
| 2. | pribjegli ste |
| 3. | pribjegli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pribjegao |
| 2. | bio si pribjegao |
| 3. | bio je pribjegao |
| množina | |
| 1. | bili smo pribjegli |
| 2. | bili ste pribjegli |
| 3. | bili su pribjegli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pribjegni |
| množina | |
| 1. | pribjegnimo |
| 2. | pribjegnite |
| glagolski prilog prošli | |
| pribjegavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pribjegao, pribjegla, pribjeglo | |
| pribjegli, pribjegle, pribjegla | |
Definicija
| 1. | poslužiti se u nuždi čime (ob. o pojmovima) [pribjeći brzim rješenjima] |
| 2. | skloniti se, uteći se |
