pretòvariti
pretòvariti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pretòvaren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pretovariti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pretovarim |
2. | pretovariš |
3. | pretovari |
množina | |
1. | pretovarimo |
2. | pretovarite |
3. | pretovare |
futur | |
jednina | |
1. | pretovarit ću |
2. | pretovarit ćeš |
3. | pretovarit će |
množina | |
1. | pretovarit ćemo |
2. | pretovarit ćete |
3. | pretovarit će |
aorist | |
jednina | |
1. | pretovarih |
2. | pretovari |
3. | pretovari |
množina | |
1. | pretovarismo |
2. | pretovariste |
3. | pretovariše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pretovario sam |
2. | pretovario si |
3. | pretovario je |
množina | |
1. | pretovarili smo |
2. | pretovarili ste |
3. | pretovarili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pretovario |
2. | bio si pretovario |
3. | bio je pretovario |
množina | |
1. | bili smo pretovarili |
2. | bili ste pretovarili |
3. | bili su pretovarili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pretovari |
množina | |
1. | pretovarimo |
2. | pretovarite |
glagolski prilog prošli | |
pretovarivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pretovario, pretovarila, pretovarilo | |
pretovarili, pretovarile, pretovarila | |
glagolski pridjev pasivni | |
pretovaren, pretovarena, pretovareno | |
pretovareni, pretovarene, pretovarena |
1. | (što) a. prebaciti tovar (na konja i sl.) b. izvršiti pretovar velikog tereta |
2. | (koga, što) previše, više nego što treba natovariti; preopteretiti (ob. ekspr. dati komu previše dužnosti ili poslova koje zbog količine nije moguće obavljati) |