tòvariti
tòvariti (koga, što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, prid. trp. tòvaren, gl. im. -rēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
tovariti | |
prezent | |
jednina | |
1. | tovarim |
2. | tovariš |
3. | tovari |
množina | |
1. | tovarimo |
2. | tovarite |
3. | tovare |
futur | |
jednina | |
1. | tovarit ću |
2. | tovarit ćeš |
3. | tovarit će |
množina | |
1. | tovarit ćemo |
2. | tovarit ćete |
3. | tovarit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | tovarah |
2. | tovaraše |
3. | tovaraše |
množina | |
1. | tovarasmo |
2. | tovaraste |
3. | tovarahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | tovario sam |
2. | tovario si |
3. | tovario je |
množina | |
1. | tovarili smo |
2. | tovarili ste |
3. | tovarili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam tovario |
2. | bio si tovario |
3. | bio je tovario |
množina | |
1. | bili smo tovarili |
2. | bili ste tovarili |
3. | bili su tovarili |
imperativ | |
jednina | |
2. | tovari |
množina | |
1. | tovarimo |
2. | tovarite |
glagolski prilog sadašnji | |
tovareći | |
glagolski pridjev aktivni | |
tovario, tovarila, tovarilo | |
tovarili, tovarile, tovarila | |
glagolski pridjev pasivni | |
tovaren, tovarena, tovareno | |
tovareni, tovarene, tovarena |
1. | stavljati, slagati, podizati (teret) na koga ili na što radi prenošenja ili prevoženja |
2. | pren. rij. opterećivati koga čime, prebacivati na koga [tovariti na leđa (kome) nametati kao obvezu, brigu; tovariti na dušu (kome) prebacivati na koga odgovornost za što] |