Hrvatski jezični portal

tòvar

tòvar m

Izvedeni oblici
jednina
N tovar
G tovara
D tovaru
A tovar
V tovare
L tovaru
I tovarom
množina
N tovari
G tovara
D tovarima
A tovare
V tovari
L tovarima
I tovarima
jednina
N tovar
G tovara
D tovaru
A tovar
V tovare
L tovaru
I tovarom
množina
N tovari
G tovara
D tovarima
A tovare
V tovari
L tovarima
I tovarima
Definicija
1. a. ono što je natovareno (na leđima, tovarnim životinjama, vozilima) b. teret, količina robe ili materijala koja se odjednom natovari na konja
2. reg. magarac [muči se kao tovar; kao na tovara opteretiti koga poslovima, dužnostima i sl.]
3. v. teret (1b)
Onomastika
pr. (nadimačka, v. tovar (2)): Továrac (Dubrovnik), Tòvarić (Nova Gradiška, Pakrac), Tovàrlaža (Glina, Nova Gradiška, Osijek), Tovàrloža (Zagreb, Banovina, I Slavonija), Továrović (100, Virovitica, Osijek, Split)
Etimologija
prasl. *tovarъ (rus. továr, polj. towar) ← turk. (tur. tavar: imutak)