òbjesiti
òbjesiti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òbješen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| objesiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | objesim |
| 2. | objesiš |
| 3. | objesi |
| množina | |
| 1. | objesimo |
| 2. | objesite |
| 3. | objese |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | objesit ću |
| 2. | objesit ćeš |
| 3. | objesit će |
| množina | |
| 1. | objesit ćemo |
| 2. | objesit ćete |
| 3. | objesit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | objesih |
| 2. | objesi |
| 3. | objesi |
| množina | |
| 1. | objesismo |
| 2. | objesiste |
| 3. | objesiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | objesio sam |
| 2. | objesio si |
| 3. | objesio je |
| množina | |
| 1. | objesili smo |
| 2. | objesili ste |
| 3. | objesili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam objesio |
| 2. | bio si objesio |
| 3. | bio je objesio |
| množina | |
| 1. | bili smo objesili |
| 2. | bili ste objesili |
| 3. | bili su objesili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | objesi |
| množina | |
| 1. | objesimo |
| 2. | objesite |
| glagolski prilog prošli | |
| objesivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| objesio, objesila, objesilo | |
| objesili, objesile, objesila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obješen, obješena, obješeno | |
| obješeni, obješene, obješena | |
Definicija
| 1. | (što, koga) pričvrstiti, smjestiti (osobu ili predmet) tako da ne dodiruje tlo svom težinom, da visi [objesiti rublje; objesiti o klin; objesiti šunku na dim], usp. izvjesiti |
| 2. | usmrtiti koga vješajući ga o konopac koji mu se stegne oko vrata |
| 3. | (se) a. izvršiti samoubojstvo vješanjem b. pokunjiti se, snemoći [objesiti glavu] c. uvrijediti se [objesiti nos] |
| 4. | (se za koga) pren. biti ovisan o komu i dodijavati mu |
Frazeologija
⃟ objesiti kome što o vrat natovariti mu neku obvezu;
objesiti nos (glavu) pokunjiti se;
objesiti o klin (što) prestati se baviti čime
objesiti nos (glavu) pokunjiti se;
objesiti o klin (što) prestati se baviti čime
Etimologija
✧ od starijega *obvjesiti ← o (b)- + v. vješati
