ìzvjesiti
ìzvjesiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzvješen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izvjesiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izvjesim |
| 2. | izvjesiš |
| 3. | izvjesi |
| množina | |
| 1. | izvjesimo |
| 2. | izvjesite |
| 3. | izvjese |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izvjesit ću |
| 2. | izvjesit ćeš |
| 3. | izvjesit će |
| množina | |
| 1. | izvjesit ćemo |
| 2. | izvjesit ćete |
| 3. | izvjesit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izvjesih |
| 2. | izvjesi |
| 3. | izvjesi |
| množina | |
| 1. | izvjesismo |
| 2. | izvjesiste |
| 3. | izvjesiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvjesio sam |
| 2. | izvjesio si |
| 3. | izvjesio je |
| množina | |
| 1. | izvjesili smo |
| 2. | izvjesili ste |
| 3. | izvjesili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izvjesio |
| 2. | bio si izvjesio |
| 3. | bio je izvjesio |
| množina | |
| 1. | bili smo izvjesili |
| 2. | bili ste izvjesili |
| 3. | bili su izvjesili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izvjesi |
| množina | |
| 1. | izvjesimo |
| 2. | izvjesite |
| glagolski prilog prošli | |
| izvjesivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izvjesio, izvjesila, izvjesilo | |
| izvjesili, izvjesile, izvjesila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izvješen, izvješena, izvješeno | |
| izvješeni, izvješene, izvješena | |
Definicija
| 1. | izložiti nešto tako da visi i bude uočljivo [izvjesiti zastavu] |
| 2. | više komada čega smjestiti tako da visi [izvjesiti rublje]; objesiti |
Etimologija
✧ iz- + v. vješati
