vjȅšati
vjȅšati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vješati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vješam |
| 2. | vješaš |
| 3. | vješa |
| množina | |
| 1. | vješamo |
| 2. | vješate |
| 3. | vješaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vješat ću |
| 2. | vješat ćeš |
| 3. | vješat će |
| množina | |
| 1. | vješat ćemo |
| 2. | vješat ćete |
| 3. | vješat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vješah |
| 2. | vješaše |
| 3. | vješaše |
| množina | |
| 1. | vješasmo |
| 2. | vješaste |
| 3. | vješahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vješao sam |
| 2. | vješao si |
| 3. | vješao je |
| množina | |
| 1. | vješali smo |
| 2. | vješali ste |
| 3. | vješali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vješao |
| 2. | bio si vješao |
| 3. | bio je vješao |
| množina | |
| 1. | bili smo vješali |
| 2. | bili ste vješali |
| 3. | bili su vješali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vješaj |
| množina | |
| 1. | vješajmo |
| 2. | vješajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vješajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vješao, vješala, vješalo | |
| vješali, vješale, vješala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vješan, vješana, vješano | |
| vješani, vješane, vješana | |
Definicija
| 1. | (koga, što) stavljati što da visi; izvješavati |
| 2. | (koga) izvršavati smrtnu kaznu vješanjem |
| 3. | (se) a. hvatati se za neki predmet i visjeti niz njega ili ispod njega b. ubijati se vješanjem |
| 4. | pren. (se za koga) kome dosađivati, objesiti se kome (o vrat) |
Frazeologija
⃟ vješati i skidati biti svemoćan;
vješati kome što na nos, o nos prigovarati, spočitavati;
vješati što na velika zvona razglašavati
vješati kome što na nos, o nos prigovarati, spočitavati;
vješati što na velika zvona razglašavati
Etimologija
✧ prasl. *věšati ≃ v. visjeti
