osposobljívati
osposobljívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. osposòbljujēm (se), pril. sad. osposòbljujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osposobljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osposobljujem |
| 2. | osposobljuješ |
| 3. | osposobljuje |
| množina | |
| 1. | osposobljujemo |
| 2. | osposobljujete |
| 3. | osposobljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osposobljivat ću |
| 2. | osposobljivat ćeš |
| 3. | osposobljivat će |
| množina | |
| 1. | osposobljivat ćemo |
| 2. | osposobljivat ćete |
| 3. | osposobljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | osposobljivah |
| 2. | osposobljivaše |
| 3. | osposobljivaše |
| množina | |
| 1. | osposobljivasmo |
| 2. | osposobljivaste |
| 3. | osposobljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osposobljivao sam |
| 2. | osposobljivao si |
| 3. | osposobljivao je |
| množina | |
| 1. | osposobljivali smo |
| 2. | osposobljivali ste |
| 3. | osposobljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osposobljivao |
| 2. | bio si osposobljivao |
| 3. | bio je osposobljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo osposobljivali |
| 2. | bili ste osposobljivali |
| 3. | bili su osposobljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osposobljuj |
| množina | |
| 1. | osposobljujmo |
| 2. | osposobljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| osposobljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osposobljivao, osposobljivala, osposobljivalo | |
| osposobljivali, osposobljivale, osposobljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osposobljivan, osposobljivana, osposobljivano | |
| osposobljivani, osposobljivane, osposobljivana | |
Etimologija
✧ vidi osposòbiti
