osposobljávati
osposobljávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. osposòbljāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osposobljavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osposobljavam |
| 2. | osposobljavaš |
| 3. | osposobljava |
| množina | |
| 1. | osposobljavamo |
| 2. | osposobljavate |
| 3. | osposobljavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osposobljavat ću |
| 2. | osposobljavat ćeš |
| 3. | osposobljavat će |
| množina | |
| 1. | osposobljavat ćemo |
| 2. | osposobljavat ćete |
| 3. | osposobljavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | osposobljavah |
| 2. | osposobljavaše |
| 3. | osposobljavaše |
| množina | |
| 1. | osposobljavasmo |
| 2. | osposobljavaste |
| 3. | osposobljavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osposobljavao sam |
| 2. | osposobljavao si |
| 3. | osposobljavao je |
| množina | |
| 1. | osposobljavali smo |
| 2. | osposobljavali ste |
| 3. | osposobljavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osposobljavao |
| 2. | bio si osposobljavao |
| 3. | bio je osposobljavao |
| množina | |
| 1. | bili smo osposobljavali |
| 2. | bili ste osposobljavali |
| 3. | bili su osposobljavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osposobljavaj |
| množina | |
| 1. | osposobljavajmo |
| 2. | osposobljavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| osposobljavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osposobljavao, osposobljavala, osposobljavalo | |
| osposobljavali, osposobljavale, osposobljavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osposobljavan, osposobljavana, osposobljavano | |
| osposobljavani, osposobljavane, osposobljavana | |
Etimologija
✧ vidi osposòbiti
