osposòbiti
osposòbiti (se) svrš. 〈prez. ospòsobīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ospòsobljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osposobiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osposobim |
| 2. | osposobiš |
| 3. | osposobi |
| množina | |
| 1. | osposobimo |
| 2. | osposobite |
| 3. | osposobe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osposobit ću |
| 2. | osposobit ćeš |
| 3. | osposobit će |
| množina | |
| 1. | osposobit ćemo |
| 2. | osposobit ćete |
| 3. | osposobit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osposobih |
| 2. | osposobi |
| 3. | osposobi |
| množina | |
| 1. | osposobismo |
| 2. | osposobiste |
| 3. | osposobiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osposobio sam |
| 2. | osposobio si |
| 3. | osposobio je |
| množina | |
| 1. | osposobili smo |
| 2. | osposobili ste |
| 3. | osposobili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osposobio |
| 2. | bio si osposobio |
| 3. | bio je osposobio |
| množina | |
| 1. | bili smo osposobili |
| 2. | bili ste osposobili |
| 3. | bili su osposobili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osposobi |
| množina | |
| 1. | osposobimo |
| 2. | osposobite |
| glagolski prilog prošli | |
| osposobivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osposobio, osposobila, osposobilo | |
| osposobili, osposobile, osposobila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osposobljen, osposobljena, osposobljeno | |
| osposobljeni, osposobljene, osposobljena | |
Definicija
| 1. | (što) učiniti što sposobnim za upotrebu, popraviti [osposobiti automobil] |
| 2. | (koga, se) učiniti koga sposobnim za obavljanje kakva posla [osposobiti invalidnu osobu za obavljanje kakva posla] |
Etimologija
✧ o (b)- + v. sposoban
