natòvariti
natòvariti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. natòvaren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| natovariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | natovarim |
| 2. | natovariš |
| 3. | natovari |
| množina | |
| 1. | natovarimo |
| 2. | natovarite |
| 3. | natovare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | natovarit ću |
| 2. | natovarit ćeš |
| 3. | natovarit će |
| množina | |
| 1. | natovarit ćemo |
| 2. | natovarit ćete |
| 3. | natovarit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | natovarih |
| 2. | natovari |
| 3. | natovari |
| množina | |
| 1. | natovarismo |
| 2. | natovariste |
| 3. | natovariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | natovario sam |
| 2. | natovario si |
| 3. | natovario je |
| množina | |
| 1. | natovarili smo |
| 2. | natovarili ste |
| 3. | natovarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam natovario |
| 2. | bio si natovario |
| 3. | bio je natovario |
| množina | |
| 1. | bili smo natovarili |
| 2. | bili ste natovarili |
| 3. | bili su natovarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | natovari |
| množina | |
| 1. | natovarimo |
| 2. | natovarite |
| glagolski prilog prošli | |
| natovarivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| natovario, natovarila, natovarilo | |
| natovarili, natovarile, natovarila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| natovaren, natovarena, natovareno | |
| natovareni, natovarene, natovarena | |
Definicija
| 1. | (što na koga, na što) staviti teret, tovar; nakrcati |
| 2. | a. (što) nagomilati, staviti više nego što treba; nakrcati b. (što kome) opteretiti velikom brigom, obvezom, dužnošću i sl. c. razg. pripisati kome što loše za što nije kriv, ono što ne zaslužuje |
| 3. | (se) opteretiti se, nakrcati se |
