múknuti
múknuti svrš. 〈prez. mẉknēm, pril. pr. -ūvši, imp. múkni, prid. rad. múknuo〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| muknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | muknem |
| 2. | mukneš |
| 3. | mukne |
| množina | |
| 1. | muknemo |
| 2. | muknete |
| 3. | muknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | muknut ću |
| 2. | muknut ćeš |
| 3. | muknut će |
| množina | |
| 1. | muknut ćemo |
| 2. | muknut ćete |
| 3. | muknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | muknuh |
| 2. | muknu |
| 3. | muknu |
| množina | |
| 1. | muknusmo |
| 2. | muknuste |
| 3. | muknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | muknuo sam |
| 2. | muknuo si |
| 3. | muknuo je |
| množina | |
| 1. | muknuli smo |
| 2. | muknuli ste |
| 3. | muknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam muknuo |
| 2. | bio si muknuo |
| 3. | bio je muknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo muknuli |
| 2. | bili ste muknuli |
| 3. | bili su muknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | mukni |
| množina | |
| 1. | muknimo |
| 2. | muknite |
| glagolski prilog prošli | |
| muknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| muknuo, muknula, muknulo | |
| muknuli, muknule, muknula | |
Definicija
v. mukati
Etimologija
✧ vidi mẉ1
