múkati
múkati () nesvrš. 〈prez. mẉčēm, imp. múči, pril. sad. múčūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mukati | |
prezent | |
jednina | |
1. | mučem |
2. | mučeš |
3. | muče |
množina | |
1. | mučemo |
2. | mučete |
3. | muču |
futur | |
jednina | |
1. | mukat ću |
2. | mukat ćeš |
3. | mukat će |
množina | |
1. | mukat ćemo |
2. | mukat ćete |
3. | mukat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mukah |
2. | mukaše |
3. | mukaše |
množina | |
1. | mukasmo |
2. | mukaste |
3. | mukahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mukao sam |
2. | mukao si |
3. | mukao je |
množina | |
1. | mukali smo |
2. | mukali ste |
3. | mukali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mukao |
2. | bio si mukao |
3. | bio je mukao |
množina | |
1. | bili smo mukali |
2. | bili ste mukali |
3. | bili su mukali |
imperativ | |
jednina | |
2. | muči |
množina | |
1. | mučimo |
2. | mučite |
glagolski prilog sadašnji | |
mučući | |
glagolski pridjev aktivni | |
mukao, mukala, mukalo | |
mukali, mukale, mukala |