nabjèžati se
nabjèžati se svrš. 〈prez. nàbjēžīm se, pril. pr. -āvši se, prid. rad. nȁbježao se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nabježati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nabježim |
| 2. | nabježiš |
| 3. | nabježi |
| množina | |
| 1. | nabježimo |
| 2. | nabježite |
| 3. | nabježu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nabježat ću |
| 2. | nabježat ćeš |
| 3. | nabježat će |
| množina | |
| 1. | nabježat ćemo |
| 2. | nabježat ćete |
| 3. | nabježat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nabježah |
| 2. | nabježa |
| 3. | nabježa |
| množina | |
| 1. | nabježasmo |
| 2. | nabježaste |
| 3. | nabježaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nabježao sam |
| 2. | nabježao si |
| 3. | nabježao je |
| množina | |
| 1. | nabježali smo |
| 2. | nabježali ste |
| 3. | nabježali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nabježao |
| 2. | bio si nabježao |
| 3. | bio je nabježao |
| množina | |
| 1. | bili smo nabježali |
| 2. | bili ste nabježali |
| 3. | bili su nabježali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nabježi |
| množina | |
| 1. | nabježimo |
| 2. | nabježite |
| glagolski prilog prošli | |
| nabježavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nabježao, nabježala, nabježalo | |
| nabježali, nabježale, nabježala | |
Definicija
bježati preko mjere, biti stalno u bijegu
