Hrvatski jezični portal

nànijēti

nànijēti (što) svrš.prez. nanèsēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. nȁnio/nȁnijēla ž, prid. trp. nanèsen/nȁnijēt〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
nanijeti
 
prezent
jednina
1. nanesem
2. naneseš
3. nanese
množina
1. nanesemo
2. nanesete
3. nanesu
 
futur
jednina
1. nanijet ću
2. nanijet ćeš
3. nanijet će
množina
1. nanijet ćemo
2. nanijet ćete
3. nanijet će
 
aorist
jednina
1. nanesoh / nanijeh
2. nanese / nanije
3. nanese / nanije
množina
1. nanesosmo / nanijesmo
2. nanesoste / nanijeste
3. nanesoše / naniješe
 
perfekt
jednina
1. nanio sam
2. nanio si
3. nanio je
množina
1. nanijeli smo
2. nanijeli ste
3. nanijeli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam nanio
2. bio si nanio
3. bio je nanio
množina
1. bili smo nanijeli
2. bili ste nanijeli
3. bili su nanijeli
 
imperativ
jednina
2. nanesi
množina
1. nanesimo
2. nanesite
 
glagolski prilog prošli
nanijevši
 
glagolski pridjev aktivni
nanio, nanijela, nanijelo
nanijeli, nanijele, nanijela
 
glagolski pridjev pasivni
nanijet / nanesen, nanijeta / nanesena, nanijeto / naneseno
nanijeti / naneseni, nanijete / nanesene, nanijeta / nanesena
Definicija
1. (što) donijeti noseći u više navrata, prikupiti nošenjem na neko mjesto [nanijeti jabuke]
2. a. (što) donijeti sa sobom, ostaviti za sobom (o vodi, vjetru) [nanijeti šljunak]; naplaviti b. (što) nenamjerno donijeti sa sobom [nanijeti blato na cipelama] c. (koga, što) pren. dovesti neplanirano iz nekog pravca [nanijelo ga je u Zagreb]
3. staviti (upisati, ucrtati, namazati) na neku površinu [nanijeti na kartu; nanijeti šminku na lice]
4. (što kome) uzrokovati, zadati [nanijeti štetu; nanijeti bol]
Frazeologija
kako ga život nanese živi bez cilja
Etimologija
✧ na- + v. nesti, nositi