Hrvatski jezični portal

nòsiti

nòsiti (koga, što, se) nesvrš.prez. nȍsīm (se), pril. sad. nȍsēći (se), prid. rad. nòsio (se), prid. trp. nȍšen, gl. im. nòšēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
nositi
 
prezent
jednina
1. nosim
2. nosiš
3. nosi
množina
1. nosimo
2. nosite
3. nose
 
futur
jednina
1. nosit ću
2. nosit ćeš
3. nosit će
množina
1. nosit ćemo
2. nosit ćete
3. nosit će
 
imperfekt
jednina
1. nošah
2. nošaše
3. nošaše
množina
1. nošasmo
2. nošaste
3. nošahu
 
perfekt
jednina
1. nosio sam
2. nosio si
3. nosio je
množina
1. nosili smo
2. nosili ste
3. nosili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam nosio
2. bio si nosio
3. bio je nosio
množina
1. bili smo nosili
2. bili ste nosili
3. bili su nosili
 
imperativ
jednina
2. nosi
množina
1. nosimo
2. nosite
 
glagolski prilog sadašnji
noseći
 
glagolski pridjev aktivni
nosio, nosila, nosilo
nosili, nosile, nosila
 
glagolski pridjev pasivni
nošen, nošena, nošeno
nošeni, nošene, nošena
Definicija
1. a. tijelom (u pokretu) ili čim drugim držati što odozdo u svoj težini b. mijenjati mjesto, izdržavati kao teret u kretanju; prenositi
2. a. imati na sebi kao odjeću, obuću, ukras, pomagalo itd. b. imati kakav strani predmet u tijelu c. imati kao obilježje, ime, dan itd.
3. ostavljati jaja (o domaćoj peradi i pticama), usp. nesti
4. a. davati plod, rađati (o zemlji, životinjama) b. davati stalan prihod
5. imati domet, domašaj [puška nosi 2 km]
6. imati dijete u utrobi, biti u drugom stanju, biti noseća
7. (se) pren. sukobljavati se s čim [dobro se nosi s njima]; hrvati se
8. (što) služiti se čime kao pomagalom koje nadomješta koji organ ili dio tijela ili poboljšava njegov rad [nositi očale; nositi štap]
9. lagano i dobro skidati što s površine, lagano kositi travu, brijati itd. [kosa dobro nosi = oštra je; britvica dobro nosi = oštra je]
Frazeologija
koliko ga grlo nosi najglasnije što može;
koliko ga noge nose najbrže što može;
neka ga vrag (đavo, belaj) nosi neka ga nema, nije važno;
nosi se! gubi se, odlazi!;
nositi glavu u torbi, v. glava ⃟;
nositi godine, v. godina ⃟;
tko nosi ne prosi posl. onaj koji se na put, na poljske poslove i sl. opskrbi svim što mu treba neće zavisiti od drugoga;
znati nositi 1. vladati tehnikom nošenja nekog tereta (npr. na glavi, u rukama, na leđima) uz najmanji napor 2. imati ukusa i smisla za odijevanje ili za prikladnost nekog odjevnog predmeta [za razliku od ovih skorojevića, on leptir-mašnu zna i vezati i nositi]
Onomastika
pr. (nadimačka): Nȍšāj (Rijeka)
Etimologija
prasl. *nositi, iterativ od *nesti (rus. nestí, češ. nésti), v. nesti