naòštriti
naòštriti (se) svrš. 〈prez. nàoštrīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàoštren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naoštriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naoštrim |
| 2. | naoštriš |
| 3. | naoštri |
| množina | |
| 1. | naoštrimo |
| 2. | naoštrite |
| 3. | naoštre |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naoštrit ću |
| 2. | naoštrit ćeš |
| 3. | naoštrit će |
| množina | |
| 1. | naoštrit ćemo |
| 2. | naoštrit ćete |
| 3. | naoštrit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naoštrih |
| 2. | naoštri |
| 3. | naoštri |
| množina | |
| 1. | naoštrismo |
| 2. | naoštriste |
| 3. | naoštriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naoštrio sam |
| 2. | naoštrio si |
| 3. | naoštrio je |
| množina | |
| 1. | naoštrili smo |
| 2. | naoštrili ste |
| 3. | naoštrili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naoštrio |
| 2. | bio si naoštrio |
| 3. | bio je naoštrio |
| množina | |
| 1. | bili smo naoštrili |
| 2. | bili ste naoštrili |
| 3. | bili su naoštrili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naoštri |
| množina | |
| 1. | naoštrimo |
| 2. | naoštrite |
| glagolski prilog prošli | |
| naoštrivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naoštrio, naoštrila, naoštrilo | |
| naoštrili, naoštrile, naoštrila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naoštren, naoštrena, naoštreno | |
| naoštreni, naoštrene, naoštrena | |
Definicija
| 1. | (što) povećati oštrinu sječiva, postići da što (nož, pila i sl.) bolje siječe ili reže; nabrusiti |
| 2. | (se) a. biti spreman, spremati se za sukob b. (se na što) osjetiti veliku želju za čim [naoštriti se na svađu] |
