òštriti
òštriti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oštriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oštrim |
| 2. | oštriš |
| 3. | oštri |
| množina | |
| 1. | oštrimo |
| 2. | oštrite |
| 3. | oštre |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oštrit ću |
| 2. | oštrit ćeš |
| 3. | oštrit će |
| množina | |
| 1. | oštrit ćemo |
| 2. | oštrit ćete |
| 3. | oštrit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | oštrah |
| 2. | oštraše |
| 3. | oštraše |
| množina | |
| 1. | oštrasmo |
| 2. | oštraste |
| 3. | oštrahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oštrio sam |
| 2. | oštrio si |
| 3. | oštrio je |
| množina | |
| 1. | oštrili smo |
| 2. | oštrili ste |
| 3. | oštrili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oštrio |
| 2. | bio si oštrio |
| 3. | bio je oštrio |
| množina | |
| 1. | bili smo oštrili |
| 2. | bili ste oštrili |
| 3. | bili su oštrili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oštri |
| množina | |
| 1. | oštrimo |
| 2. | oštrite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oštreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oštrio, oštrila, oštrilo | |
| oštrili, oštrile, oštrila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oštren, oštrena, oštreno | |
| oštreni, oštrene, oštrena | |
Definicija
činiti što oštrim pomoću naprava za brušenje i oštrenje [oštriti nož]
Frazeologija
⃟ oštriti jezik spremati se na prepirku;
oštriti sablju spremati se za ratni sukob;
oštriti se na što pripremati se na što (ob. o onome što se željno očekuje); brusiti se na što
oštriti sablju spremati se za ratni sukob;
oštriti se na što pripremati se na što (ob. o onome što se željno očekuje); brusiti se na što
Etimologija
✧ vidi ȍštar
