naoružávati
naoružávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. naorùžāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naoružavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naoružavam |
| 2. | naoružavaš |
| 3. | naoružava |
| množina | |
| 1. | naoružavamo |
| 2. | naoružavate |
| 3. | naoružavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naoružavat ću |
| 2. | naoružavat ćeš |
| 3. | naoružavat će |
| množina | |
| 1. | naoružavat ćemo |
| 2. | naoružavat ćete |
| 3. | naoružavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | naoružavah |
| 2. | naoružavaše |
| 3. | naoružavaše |
| množina | |
| 1. | naoružavasmo |
| 2. | naoružavaste |
| 3. | naoružavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naoružavao sam |
| 2. | naoružavao si |
| 3. | naoružavao je |
| množina | |
| 1. | naoružavali smo |
| 2. | naoružavali ste |
| 3. | naoružavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naoružavao |
| 2. | bio si naoružavao |
| 3. | bio je naoružavao |
| množina | |
| 1. | bili smo naoružavali |
| 2. | bili ste naoružavali |
| 3. | bili su naoružavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naoružavaj |
| množina | |
| 1. | naoružavajmo |
| 2. | naoružavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| naoružavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naoružavao, naoružavala, naoružavalo | |
| naoružavali, naoružavale, naoružavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naoružavan, naoružavana, naoružavano | |
| naoružavani, naoružavane, naoružavana | |
Etimologija
✧ vidi naorùžati
