naorùžati
naorùžati (se, koga, što) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. nȁoružān, gl. im. naoružánje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naoružati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naoružam |
| 2. | naoružaš |
| 3. | naoruža |
| množina | |
| 1. | naoružamo |
| 2. | naoružate |
| 3. | naoružaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naoružat ću |
| 2. | naoružat ćeš |
| 3. | naoružat će |
| množina | |
| 1. | naoružat ćemo |
| 2. | naoružat ćete |
| 3. | naoružat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naoružah |
| 2. | naoruža |
| 3. | naoruža |
| množina | |
| 1. | naoružasmo |
| 2. | naoružaste |
| 3. | naoružaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naoružao sam |
| 2. | naoružao si |
| 3. | naoružao je |
| množina | |
| 1. | naoružali smo |
| 2. | naoružali ste |
| 3. | naoružali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naoružao |
| 2. | bio si naoružao |
| 3. | bio je naoružao |
| množina | |
| 1. | bili smo naoružali |
| 2. | bili ste naoružali |
| 3. | bili su naoružali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naoružaj |
| množina | |
| 1. | naoružajmo |
| 2. | naoružajte |
| glagolski prilog prošli | |
| naoružavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naoružao, naoružala, naoružalo | |
| naoružali, naoružale, naoružala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naoružan, naoružana, naoružano | |
| naoružani, naoružane, naoružana | |
Definicija
| 1. | (koga, što) dati oružje, opskrbiti oružjem |
| 2. | (se) opskrbiti se oružjem |
