rascijépiti
rascijépiti (što) svrš. 〈prez. ràscijēpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràscijēpljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rascijepiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | rascijepim |
2. | rascijepiš |
3. | rascijepi |
množina | |
1. | rascijepimo |
2. | rascijepite |
3. | rascijepe |
futur | |
jednina | |
1. | rascijepit ću |
2. | rascijepit ćeš |
3. | rascijepit će |
množina | |
1. | rascijepit ćemo |
2. | rascijepit ćete |
3. | rascijepit će |
aorist | |
jednina | |
1. | rascijepih |
2. | rascijepi |
3. | rascijepi |
množina | |
1. | rascijepismo |
2. | rascijepiste |
3. | rascijepiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | rascijepio sam |
2. | rascijepio si |
3. | rascijepio je |
množina | |
1. | rascijepili smo |
2. | rascijepili ste |
3. | rascijepili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rascijepio |
2. | bio si rascijepio |
3. | bio je rascijepio |
množina | |
1. | bili smo rascijepili |
2. | bili ste rascijepili |
3. | bili su rascijepili |
imperativ | |
jednina | |
2. | rascijepi |
množina | |
1. | rascijepimo |
2. | rascijepite |
glagolski prilog prošli | |
rascijepivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
rascijepio, rascijepila, rascijepilo | |
rascijepili, rascijepile, rascijepila | |
glagolski pridjev pasivni | |
rascijepljen, rascijepljena, rascijepljeno | |
rascijepljeni, rascijepljene, rascijepljena |
1. | v. rascijepati |
2. | v. precijepiti |
3. | pren. unijeti rascjep u neku zajednicu; podijeliti |