rascijépati
rascijépati svrš. 〈prez. ràscijēpām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ràscijēpān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rascijepati | |
prezent | |
jednina | |
1. | rascijepam |
2. | rascijepaš |
3. | rascijepa |
množina | |
1. | rascijepamo |
2. | rascijepate |
3. | rascijepaju |
futur | |
jednina | |
1. | rascijepat ću |
2. | rascijepat ćeš |
3. | rascijepat će |
množina | |
1. | rascijepat ćemo |
2. | rascijepat ćete |
3. | rascijepat će |
aorist | |
jednina | |
1. | rascijepah |
2. | rascijepa |
3. | rascijepa |
množina | |
1. | rascijepasmo |
2. | rascijepaste |
3. | rascijepaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | rascijepao sam |
2. | rascijepao si |
3. | rascijepao je |
množina | |
1. | rascijepali smo |
2. | rascijepali ste |
3. | rascijepali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rascijepao |
2. | bio si rascijepao |
3. | bio je rascijepao |
množina | |
1. | bili smo rascijepali |
2. | bili ste rascijepali |
3. | bili su rascijepali |
imperativ | |
jednina | |
2. | rascijepaj |
množina | |
1. | rascijepajmo |
2. | rascijepajte |
glagolski prilog prošli | |
rascijepavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
rascijepao, rascijepala, rascijepalo | |
rascijepali, rascijepale, rascijepala | |
glagolski pridjev pasivni | |
rascijepan, rascijepana, rascijepano | |
rascijepani, rascijepane, rascijepana |
1. | (što) cijepajući (sjekirom) razdvojiti na više dijelova; rascijepiti |
2. | (se) razdvojiti se, razjediniti se, izdijeliti se |