razbjèžati se
razbjèžati se () svrš. 〈prez. ràzbježīm se, pril. pr. -āvši se, prid. rad. rȁzbježao se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razbježati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razbježim |
| 2. | razbježiš |
| 3. | razbježi |
| množina | |
| 1. | razbježimo |
| 2. | razbježite |
| 3. | razbježe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razbježat ću |
| 2. | razbježat ćeš |
| 3. | razbježat će |
| množina | |
| 1. | razbježat ćemo |
| 2. | razbježat ćete |
| 3. | razbježat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razbježah |
| 2. | razbježa |
| 3. | razbježa |
| množina | |
| 1. | razbježasmo |
| 2. | razbježaste |
| 3. | razbježaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razbježao sam |
| 2. | razbježao si |
| 3. | razbježao je |
| množina | |
| 1. | razbježali smo |
| 2. | razbježali ste |
| 3. | razbježali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razbježao |
| 2. | bio si razbježao |
| 3. | bio je razbježao |
| množina | |
| 1. | bili smo razbježali |
| 2. | bili ste razbježali |
| 3. | bili su razbježali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razbježi |
| množina | |
| 1. | razbježimo |
| 2. | razbježite |
| glagolski prilog prošli | |
| razbježavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razbježao, razbježala, razbježalo | |
| razbježali, razbježale, razbježala | |
Definicija
pobjeći iz grupe, s jednog mjesta na sve strane ili u neodređenim pravcima [razbježati se u strahu]
