pròdjenuti
pròdjenuti (što kroz što) svrš. 〈prez. pròdjenēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. pròdjenūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prodjenuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prodjenem |
2. | prodjeneš |
3. | prodjene |
množina | |
1. | prodjenemo |
2. | prodjenete |
3. | prodjenu |
futur | |
jednina | |
1. | prodjenut ću |
2. | prodjenut ćeš |
3. | prodjenut će |
množina | |
1. | prodjenut ćemo |
2. | prodjenut ćete |
3. | prodjenut će |
aorist | |
jednina | |
1. | prodjenuh |
2. | prodjenu |
3. | prodjenu |
množina | |
1. | prodjenusmo |
2. | prodjenuste |
3. | prodjenuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prodjenuo sam |
2. | prodjenuo si |
3. | prodjenuo je |
množina | |
1. | prodjenuli smo |
2. | prodjenuli ste |
3. | prodjenuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prodjenuo |
2. | bio si prodjenuo |
3. | bio je prodjenuo |
množina | |
1. | bili smo prodjenuli |
2. | bili ste prodjenuli |
3. | bili su prodjenuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | prodjeni |
množina | |
1. | prodjenimo |
2. | prodjenite |
glagolski prilog prošli | |
prodjenuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prodjenuo, prodjenula, prodjenulo | |
prodjenuli, prodjenule, prodjenula | |
glagolski pridjev pasivni | |
prodjenut, prodjenuta, prodjenuto | |
prodjenuti, prodjenute, prodjenuta |