zàdjenuti
zàdjenuti (što) svrš. 〈prez. zàdjenēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. zàdjenūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zadjenuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zadjenem |
| 2. | zadjeneš |
| 3. | zadjene |
| množina | |
| 1. | zadjenemo |
| 2. | zadjenete |
| 3. | zadjenu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zadjenut ću |
| 2. | zadjenut ćeš |
| 3. | zadjenut će |
| množina | |
| 1. | zadjenut ćemo |
| 2. | zadjenut ćete |
| 3. | zadjenut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zadjenuh |
| 2. | zadjenu |
| 3. | zadjenu |
| množina | |
| 1. | zadjenusmo |
| 2. | zadjenuste |
| 3. | zadjenuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zadjenuo sam |
| 2. | zadjenuo si |
| 3. | zadjenuo je |
| množina | |
| 1. | zadjenuli smo |
| 2. | zadjenuli ste |
| 3. | zadjenuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zadjenuo |
| 2. | bio si zadjenuo |
| 3. | bio je zadjenuo |
| množina | |
| 1. | bili smo zadjenuli |
| 2. | bili ste zadjenuli |
| 3. | bili su zadjenuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zadjeni |
| množina | |
| 1. | zadjenimo |
| 2. | zadjenite |
| glagolski prilog prošli | |
| zadjenuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zadjenuo, zadjenula, zadjenulo | |
| zadjenuli, zadjenule, zadjenula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zadjenut, zadjenuta, zadjenuto | |
| zadjenuti, zadjenute, zadjenuta | |
Definicija
| 1. | staviti u što [zadjenuti cvijet u zapučak]; udjenuti, ugurati, zabosti, zadjeti |
| 2. | zapodjenuti, započeti, zametnuti [zadjenuti borbu; zadjenuti kavgu; zadjenuti razgovor]; zadjeti |
| 3. | a. zahvatiti što čime [zadjenuti se za žicu]; okrznuti, dohvatiti, zakačiti b. pren. dirnuti koga riječima, usp. zadijevati |
Frazeologija
⃟ (moći) zadjenuti za pojas (koga) 1. biti osjetno bolji u čemu 2. biti mnogo jači od koga;
(dobro je) zasvirati i za pȃs zadjenuti dobro je imati osjećaj mjere
(dobro je) zasvirati i za pȃs zadjenuti dobro je imati osjećaj mjere
Etimologija
✧ za- + v. djenuti
