ùdjenuti
ùdjenuti (ùdjeti) (se) svrš. 〈prez. ùdjenēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. trp. ùdjenūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
udjenuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | udjenem |
2. | udjeneš |
3. | udjene |
množina | |
1. | udjenemo |
2. | udjenete |
3. | udjenu |
futur | |
jednina | |
1. | udjenut ću |
2. | udjenut ćeš |
3. | udjenut će |
množina | |
1. | udjenut ćemo |
2. | udjenut ćete |
3. | udjenut će |
aorist | |
jednina | |
1. | udjenuh |
2. | udjenu |
3. | udjenu |
množina | |
1. | udjenusmo |
2. | udjenuste |
3. | udjenuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | udjenuo sam |
2. | udjenuo si |
3. | udjenuo je |
množina | |
1. | udjenuli smo |
2. | udjenuli ste |
3. | udjenuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam udjenuo |
2. | bio si udjenuo |
3. | bio je udjenuo |
množina | |
1. | bili smo udjenuli |
2. | bili ste udjenuli |
3. | bili su udjenuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | udjeni |
množina | |
1. | udjenimo |
2. | udjenite |
glagolski prilog prošli | |
udjenuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
udjenuo, udjenula, udjenulo | |
udjenuli, udjenule, udjenula | |
glagolski pridjev pasivni | |
udjenut, udjenuta, udjenuto | |
udjenuti, udjenute, udjenuta |
1. | (što) uvući kroz nešto usko ili u nešto usko [udjenuti konac u iglu] |
2. | (se) ekspr. uspjeti se ugurati; uvući se |