Hrvatski jezični portal

ùdjenuti

ùdjenuti (ùdjeti) (se) svrš.prez. ùdjenēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. trp. ùdjenūt〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
udjenuti
 
prezent
jednina
1. udjenem
2. udjeneš
3. udjene
množina
1. udjenemo
2. udjenete
3. udjenu
 
futur
jednina
1. udjenut ću
2. udjenut ćeš
3. udjenut će
množina
1. udjenut ćemo
2. udjenut ćete
3. udjenut će
 
aorist
jednina
1. udjenuh
2. udjenu
3. udjenu
množina
1. udjenusmo
2. udjenuste
3. udjenuše
 
perfekt
jednina
1. udjenuo sam
2. udjenuo si
3. udjenuo je
množina
1. udjenuli smo
2. udjenuli ste
3. udjenuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam udjenuo
2. bio si udjenuo
3. bio je udjenuo
množina
1. bili smo udjenuli
2. bili ste udjenuli
3. bili su udjenuli
 
imperativ
jednina
2. udjeni
množina
1. udjenimo
2. udjenite
 
glagolski prilog prošli
udjenuvši
 
glagolski pridjev aktivni
udjenuo, udjenula, udjenulo
udjenuli, udjenule, udjenula
 
glagolski pridjev pasivni
udjenut, udjenuta, udjenuto
udjenuti, udjenute, udjenuta
Definicija
1. (što) uvući kroz nešto usko ili u nešto usko [udjenuti konac u iglu]
2. (se) ekspr. uspjeti se ugurati; uvući se
Etimologija
✧ u- + v. djenuti