provòziti2
provòziti2 (se) nesvrš. 〈prez. pròvozīm (se), pril. sad. -zēći (se), gl. im. pròvožēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| provoziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | provozim |
| 2. | provoziš |
| 3. | provozi |
| množina | |
| 1. | provozimo |
| 2. | provozite |
| 3. | provoze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | provozit ću |
| 2. | provozit ćeš |
| 3. | provozit će |
| množina | |
| 1. | provozit ćemo |
| 2. | provozit ćete |
| 3. | provozit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | provozijah |
| 2. | provozijaše |
| 3. | provozijaše |
| množina | |
| 1. | provozijasmo |
| 2. | provozijaste |
| 3. | provozijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | provozio sam |
| 2. | provozio si |
| 3. | provozio je |
| množina | |
| 1. | provozili smo |
| 2. | provozili ste |
| 3. | provozili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam provozio |
| 2. | bio si provozio |
| 3. | bio je provozio |
| množina | |
| 1. | bili smo provozili |
| 2. | bili ste provozili |
| 3. | bili su provozili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | provozi |
| množina | |
| 1. | provozimo |
| 2. | provozite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| provozivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| provozio, provozila, provozilo | |
| provozili, provozile, provozila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| provožen, provožena, provoženo | |
| provoženi, provožene, provožena | |
Definicija
vozeći (se) prolaziti kroza što, pored čega, usp. provesti2
Etimologija
✧ vidi provòziti1
