pròvesti2
pròvesti2 (se) svrš. 〈prez. provèzēm (se), pril. pr. -ezāvši (se), prid. rad. pròvezao (se)〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| provesti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | provezem |
| 2. | provezeš |
| 3. | proveze |
| množina | |
| 1. | provezemo |
| 2. | provezete |
| 3. | provezu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | provest ću |
| 2. | provest ćeš |
| 3. | provest će |
| množina | |
| 1. | provest ćemo |
| 2. | provest ćete |
| 3. | provest će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | provezoh |
| 2. | proveze |
| 3. | proveze |
| množina | |
| 1. | provezosmo |
| 2. | provezoste |
| 3. | provezoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | provezao sam |
| 2. | provezao si |
| 3. | provezao je |
| množina | |
| 1. | provezli smo |
| 2. | provezli ste |
| 3. | provezli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam provezao |
| 2. | bio si provezao |
| 3. | bio je provezao |
| množina | |
| 1. | bili smo provezli |
| 2. | bili ste provezli |
| 3. | bili su provezli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | provezi |
| množina | |
| 1. | provezimo |
| 2. | provezite |
| glagolski prilog prošli | |
| provezavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| provezao, provezla, provezlo | |
| provezli, provezle, provezla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| provezen, provezena, provezeno | |
| provezeni, provezene, provezena | |
Definicija
vozeći (se) proći kroza što, pored koga, čega
Etimologija
✧ vidi provòziti1
