provòziti1
provòziti1 () svrš. 〈prez. pròvozīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. provòzio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| provoziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | provozim |
| 2. | provoziš |
| 3. | provozi |
| množina | |
| 1. | provozimo |
| 2. | provozite |
| 3. | provoze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | provozit ću |
| 2. | provozit ćeš |
| 3. | provozit će |
| množina | |
| 1. | provozit ćemo |
| 2. | provozit ćete |
| 3. | provozit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | provozih |
| 2. | provozi |
| 3. | provozi |
| množina | |
| 1. | provozismo |
| 2. | provoziste |
| 3. | provoziše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | provozio sam |
| 2. | provozio si |
| 3. | provozio je |
| množina | |
| 1. | provozili smo |
| 2. | provozili ste |
| 3. | provozili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam provozio |
| 2. | bio si provozio |
| 3. | bio je provozio |
| množina | |
| 1. | bili smo provozili |
| 2. | bili ste provozili |
| 3. | bili su provozili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | provozi |
| množina | |
| 1. | provozimo |
| 2. | provozite |
| glagolski prilog prošli | |
| provozivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| provozio, provozila, provozilo | |
| provozili, provozile, provozila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| provožen, provožena, provoženo | |
| provoženi, provožene, provožena | |
Definicija
| 1. | početi funkcionirati kao vozilo |
| 2. | početi voziti (steći znanje vozača) |
Etimologija
✧ pro-4 + v. voziti
