sređívati
sređívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. srèđujēm, pril. sad. srèđujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sređivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sređujem |
| 2. | sređuješ |
| 3. | sređuje |
| množina | |
| 1. | sređujemo |
| 2. | sređujete |
| 3. | sređuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sređivat ću |
| 2. | sređivat ćeš |
| 3. | sređivat će |
| množina | |
| 1. | sređivat ćemo |
| 2. | sređivat ćete |
| 3. | sređivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sređivah |
| 2. | sređivaše |
| 3. | sređivaše |
| množina | |
| 1. | sređivasmo |
| 2. | sređivaste |
| 3. | sređivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sređivao sam |
| 2. | sređivao si |
| 3. | sređivao je |
| množina | |
| 1. | sređivali smo |
| 2. | sređivali ste |
| 3. | sređivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sređivao |
| 2. | bio si sređivao |
| 3. | bio je sređivao |
| množina | |
| 1. | bili smo sređivali |
| 2. | bili ste sređivali |
| 3. | bili su sređivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sređuj |
| množina | |
| 1. | sređujmo |
| 2. | sređujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sređujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sređivao, sređivala, sređivalo | |
| sređivali, sređivale, sređivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sređivan, sređivana, sređivano | |
| sređivani, sređivane, sređivana | |
Etimologija
✧ vidi sréditi
