sréditi
sréditi svrš. 〈prez. srȇdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. srȇđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| srediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sredim |
| 2. | središ |
| 3. | sredi |
| množina | |
| 1. | sredimo |
| 2. | sredite |
| 3. | srede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sredit ću |
| 2. | sredit ćeš |
| 3. | sredit će |
| množina | |
| 1. | sredit ćemo |
| 2. | sredit ćete |
| 3. | sredit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sredih |
| 2. | sredi |
| 3. | sredi |
| množina | |
| 1. | sredismo |
| 2. | srediste |
| 3. | središe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sredio sam |
| 2. | sredio si |
| 3. | sredio je |
| množina | |
| 1. | sredili smo |
| 2. | sredili ste |
| 3. | sredili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sredio |
| 2. | bio si sredio |
| 3. | bio je sredio |
| množina | |
| 1. | bili smo sredili |
| 2. | bili ste sredili |
| 3. | bili su sredili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sredi |
| množina | |
| 1. | sredimo |
| 2. | sredite |
| glagolski prilog prošli | |
| sredivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sredio, sredila, sredilo | |
| sredili, sredile, sredila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sređen, sređena, sređeno | |
| sređeni, sređene, sređena | |
Definicija
| 1. | (što) a. dovesti u red, urediti [srediti stan; srediti knjige] b. zaključiti, dogotoviti [sredio sam neke stvari] |
| 2. | (se) dovesti se u red; učiniti urednim i sređenim svoj način života |
| 3. | (koga) žarg. a. učiniti nemoćnim kao protivnika; potući, pobijediti (u sportskoj igri i sl.) b. istući, prijetiti |
Frazeologija
⃟ sredi se 1. dosl. prestani biti nesređen, usmjeri svoj život kako treba, učini ono što uredan život traži (npr. oženi se itd.), dovedi u red svoje poslove 2. (ob. samo kao imperativ 1. lica jd ili mn u neposrednom obraćanju) ekspr. saberi se, svrstaj se, zbroji se, sredi svoje misli, dođi k sebi (onome tko se u toj situaciji ponaša rastreseno ili nesuvislo)
Etimologija
✧ s (a)- + v. red
