htȉjēnje
htȉjēnje (htjénje) sr
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | htijenje |
| G | htijenja |
| D | htijenju |
| A | htijenje |
| V | htijenje |
| L | htijenju |
| I | htijenjem |
| množina | |
| N | htijenja |
| G | htijenja |
| D | htijenjima |
| A | htijenja |
| V | htijenja |
| L | htijenjima |
| I | htijenjima |
| jednina | |
| N | htjenje |
| G | htjenja |
| D | htjenju |
| A | htjenje |
| V | htjenje |
| L | htjenju |
| I | htjenjem |
| množina | |
| N | htjenja |
| G | htjenja |
| D | htjenjima |
| A | htjenja |
| V | htjenja |
| L | htjenjima |
| I | htjenjima |
Definicija
| 1. | 〈gl. im.〉, v. htjeti |
| 2. | namjera da se nešto dobije ili učini, želja da se što postigne ili ostvari, izraz volje |
| 3. | fil. čovjekova sposobnost da se motivirano usmjeruje na neko djelovanje, svjesno odredivši svoj stav |
Etimologija
✧ vidi htjȅti
