Hrvatski jezični portal

htjȅti

htjȅti (što, koga) nesvrš.prez. hòću, enkl. obl. ću, prez. svrš. u službi futura II htjȅdnēm, odrični prez. néću, impf. hòtijāh/hȍćāh, aor. htjȅdoh/htjȅh, pril. sad. hòtēći/htȉjūći jez. knjiž., pril. pr. htjȇvši/hòtjēvši, prid. rad. htȉo, gl. im. htjénje/htȉjēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
htjeti
 
prezent
jednina
1. hoću / htjednem / ću
2. hoćeš / htjedneš / ćeš
3. hoće / htjedne / će
množina
1. hoćemo / htjednemo / ćemo
2. hoćete / htjednete / ćete
3. hoće / htjednu / će
 
futur
jednina
1. htjet ću
2. htjet ćeš
3. htjet će
množina
1. htjet ćemo
2. htjet ćete
3. htjet će
 
imperfekt
jednina
1. hoćah / hotijah / hotjeh / htijah / htjedoh / htjeh
2. hoćaše / hotijaše / hotje / htijaše / htje / htjede
3. hoćaše / hotijaše / hotje / htijaše / htje / htjede
množina
1. hoćasmo / hotijasmo / hotjesmo / htijasmo / htjedosmo / htjesmo
2. hoćaste / hotijaste / hotjeste / htijaste / htjedoste / htjeste
3. hoćahu / hotijahu / hotješe / htijahu / htjedoše / htješe
 
perfekt
jednina
1. htio sam
2. htio si
3. htio je
množina
1. htjeli smo
2. htjeli ste
3. htjeli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam htio
2. bio si htio
3. bio je htio
množina
1. bili smo htjeli
2. bili ste htjeli
3. bili su htjeli
 
imperativ
jednina
2. htjedni
množina
1. htjednimo
2. htjednite
 
glagolski prilog sadašnji
hoteći
 
glagolski pridjev aktivni
htio, htjela, htjelo
htjeli, htjele, htjela
Definicija
1. imati volju, pokazivati želju (za čim), biti željan (čega), namjeravati (što), biti odlučan za neku radnju [hoću se vratiti]
2. biti suglasan s kim ili čim, slagati se, biti suglasan da što bude [radi što hoćeš], opr. neću
3. izražavati molbu u formi pitanja [hoćete li se maknuti?]
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna): Hòtimīr, Hòtislav; hip.: Hȍtko
pr.: Hȍti (Zagreb, Glina), Hòtić (Sisak, Pakrac), Hȍtko (170, Zaprešić, Zagreb), Hȍtnjān (Glina), Hòtovec (Posavina), Hòtujac (Zagreb)
Etimologija
prasl. i stsl. xotěti (rus. xotét', češ. chtít) ≃ v. hvatati, hvat