ispričávati
ispričávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. isprìčāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispričavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispričavam |
| 2. | ispričavaš |
| 3. | ispričava |
| množina | |
| 1. | ispričavamo |
| 2. | ispričavate |
| 3. | ispričavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispričavat ću |
| 2. | ispričavat ćeš |
| 3. | ispričavat će |
| množina | |
| 1. | ispričavat ćemo |
| 2. | ispričavat ćete |
| 3. | ispričavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispričavah |
| 2. | ispričavaše |
| 3. | ispričavaše |
| množina | |
| 1. | ispričavasmo |
| 2. | ispričavaste |
| 3. | ispričavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispričavao sam |
| 2. | ispričavao si |
| 3. | ispričavao je |
| množina | |
| 1. | ispričavali smo |
| 2. | ispričavali ste |
| 3. | ispričavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispričavao |
| 2. | bio si ispričavao |
| 3. | bio je ispričavao |
| množina | |
| 1. | bili smo ispričavali |
| 2. | bili ste ispričavali |
| 3. | bili su ispričavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispričavaj |
| množina | |
| 1. | ispričavajmo |
| 2. | ispričavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ispričavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispričavao, ispričavala, ispričavalo | |
| ispričavali, ispričavale, ispričavala | |
Definicija
opravdavati [ispričavam se]
Etimologija
✧ vidi ispríčati
