ispròsiti
ispròsiti svrš. 〈prez. ìsprosīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìsprošen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| isprositi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | isprosim |
| 2. | isprosiš |
| 3. | isprosi |
| množina | |
| 1. | isprosimo |
| 2. | isprosite |
| 3. | isprose |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | isprosit ću |
| 2. | isprosit ćeš |
| 3. | isprosit će |
| množina | |
| 1. | isprosit ćemo |
| 2. | isprosit ćete |
| 3. | isprosit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | isprosih |
| 2. | isprosi |
| 3. | isprosi |
| množina | |
| 1. | isprosismo |
| 2. | isprosiste |
| 3. | isprosiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | isprosio sam |
| 2. | isprosio si |
| 3. | isprosio je |
| množina | |
| 1. | isprosili smo |
| 2. | isprosili ste |
| 3. | isprosili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam isprosio |
| 2. | bio si isprosio |
| 3. | bio je isprosio |
| množina | |
| 1. | bili smo isprosili |
| 2. | bili ste isprosili |
| 3. | bili su isprosili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | isprosi |
| množina | |
| 1. | isprosimo |
| 2. | isprosite |
| glagolski prilog prošli | |
| isprosivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| isprosio, isprosila, isprosilo | |
| isprosili, isprosile, isprosila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| isprošen, isprošena, isprošeno | |
| isprošeni, isprošene, isprošena | |
Definicija
| 1. | (koga) dobiti djevojku za udaju činom prošnje, dobiti pristanak za udaju |
| 2. | (što) a. dobiti prosjačenjem, kao prosjak; isprosjačiti b. pejor. postići usrdnim i ustrajnim molbama |
Etimologija
✧ is- + v. prositi
