pròsiti
pròsiti nesvrš. 〈prez. prȍsīm, pril. sad. pròsēći, gl. im. prȍšēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prositi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prosim |
| 2. | prosiš |
| 3. | prosi |
| množina | |
| 1. | prosimo |
| 2. | prosite |
| 3. | prose |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prosit ću |
| 2. | prosit ćeš |
| 3. | prosit će |
| množina | |
| 1. | prosit ćemo |
| 2. | prosit ćete |
| 3. | prosit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prošah |
| 2. | prošaše |
| 3. | prošaše |
| množina | |
| 1. | prošasmo |
| 2. | prošaste |
| 3. | prošahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prosio sam |
| 2. | prosio si |
| 3. | prosio je |
| množina | |
| 1. | prosili smo |
| 2. | prosili ste |
| 3. | prosili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prosio |
| 2. | bio si prosio |
| 3. | bio je prosio |
| množina | |
| 1. | bili smo prosili |
| 2. | bili ste prosili |
| 3. | bili su prosili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prosi |
| množina | |
| 1. | prosimo |
| 2. | prosite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| proseći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prosio, prosila, prosilo | |
| prosili, prosile, prosila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prošen, prošena, prošeno | |
| prošeni, prošene, prošena | |
Definicija
| 1. | (, što) obraćati se moljenjem da se dobije milostinja, baviti se prosjačenjem |
| 2. | reg. u konvencionalnom obraćanju tražiti riječ, objašnjenje [prosim = molim]; moliti, pardonirati |
| 3. | (djevojku) predlagati brak, tražiti pristanak za brak |
Frazeologija
⃟ prosim (lijepo) reg. molim (lijepo);
prositi kao prosjak pren. ponižavati se tražeći što
prositi kao prosjak pren. ponižavati se tražeći što
Etimologija
✧ prasl. i stsl. prositi (rus. prosít', polj. prosić), lit. prašyti: pitati ← ie. *prek'-: moliti (lat. precari, got. fraihnan: pitati)
