ispremètati
ispremètati (što) svrš. 〈prez. isprèmećēm, pril. pr. āvši, prid. trp. ȉspremetān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispremetati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispremećem |
| 2. | ispremećeš |
| 3. | ispremeće |
| množina | |
| 1. | ispremećemo |
| 2. | ispremećete |
| 3. | ispremeću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispremetat ću |
| 2. | ispremetat ćeš |
| 3. | ispremetat će |
| množina | |
| 1. | ispremetat ćemo |
| 2. | ispremetat ćete |
| 3. | ispremetat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ispremetah |
| 2. | ispremeta |
| 3. | ispremeta |
| množina | |
| 1. | ispremetasmo |
| 2. | ispremetaste |
| 3. | ispremetaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispremetao sam |
| 2. | ispremetao si |
| 3. | ispremetao je |
| množina | |
| 1. | ispremetali smo |
| 2. | ispremetali ste |
| 3. | ispremetali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispremetao |
| 2. | bio si ispremetao |
| 3. | bio je ispremetao |
| množina | |
| 1. | bili smo ispremetali |
| 2. | bili ste ispremetali |
| 3. | bili su ispremetali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispremeći |
| množina | |
| 1. | ispremećimo |
| 2. | ispremećite |
| glagolski prilog prošli | |
| ispremetavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispremetao, ispremetala, ispremetalo | |
| ispremetali, ispremetale, ispremetala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispremetan, ispremetana, ispremetano | |
| ispremetani, ispremetane, ispremetana | |
Definicija
premetnuti sve redom, sve premetnuti
Etimologija
✧ is- + v. premetnuti, premetati
