premètati
premètati (što) nesvrš. 〈prez. prèmećēm, pril. sad. prèmećūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
premetati | |
prezent | |
jednina | |
1. | premećem |
2. | premećeš |
3. | premeće |
množina | |
1. | premećemo |
2. | premećete |
3. | premeću |
futur | |
jednina | |
1. | premetat ću |
2. | premetat ćeš |
3. | premetat će |
množina | |
1. | premetat ćemo |
2. | premetat ćete |
3. | premetat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | premetah |
2. | premetaše |
3. | premetaše |
množina | |
1. | premetasmo |
2. | premetaste |
3. | premetahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | premetao sam |
2. | premetao si |
3. | premetao je |
množina | |
1. | premetali smo |
2. | premetali ste |
3. | premetali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam premetao |
2. | bio si premetao |
3. | bio je premetao |
množina | |
1. | bili smo premetali |
2. | bili ste premetali |
3. | bili su premetali |
imperativ | |
jednina | |
2. | premeći |
množina | |
1. | premećimo |
2. | premećite |
glagolski prilog sadašnji | |
premećući | |
glagolski pridjev aktivni | |
premetao, premetala, premetalo | |
premetali, premetale, premetala |
1. | v. premetnuti |
2. | (se) boriti se za koru kruha, nositi se sa životnim teškoćama [premetati se za koru kruha čitav život]; snalaziti se, deverati, spodbijati se, dovijati se, mučiti se |