isprášiti
isprášiti svrš. 〈prez. ìsprāšīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìsprāšen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| isprašiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | isprašim |
| 2. | isprašiš |
| 3. | ispraši |
| množina | |
| 1. | isprašimo |
| 2. | isprašite |
| 3. | ispraše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | isprašit ću |
| 2. | isprašit ćeš |
| 3. | isprašit će |
| množina | |
| 1. | isprašit ćemo |
| 2. | isprašit ćete |
| 3. | isprašit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ispraših |
| 2. | ispraši |
| 3. | ispraši |
| množina | |
| 1. | isprašismo |
| 2. | isprašiste |
| 3. | isprašiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | isprašio sam |
| 2. | isprašio si |
| 3. | isprašio je |
| množina | |
| 1. | isprašili smo |
| 2. | isprašili ste |
| 3. | isprašili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam isprašio |
| 2. | bio si isprašio |
| 3. | bio je isprašio |
| množina | |
| 1. | bili smo isprašili |
| 2. | bili ste isprašili |
| 3. | bili su isprašili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispraši |
| množina | |
| 1. | isprašimo |
| 2. | isprašite |
| glagolski prilog prošli | |
| isprašivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| isprašio, isprašila, isprašilo | |
| isprašili, isprašile, isprašila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| isprašen, isprašena, isprašeno | |
| isprašeni, isprašene, isprašena | |
Definicija
| 1. | (što) udarcima i jakim zamasima očistiti, osloboditi od prašine [isprašiti tepih] |
| 2. | (koga) a. razg. istući (ob. dijete po turu) b. žarg. istjerati, otjerati, izbaciti |
