prášiti
prášiti nesvrš. 〈prez. prȃšīm, pril. sad. prášēći, gl. im. prášēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prašiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prašim |
| 2. | prašiš |
| 3. | praši |
| množina | |
| 1. | prašimo |
| 2. | prašite |
| 3. | praše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prašit ću |
| 2. | prašit ćeš |
| 3. | prašit će |
| množina | |
| 1. | prašit ćemo |
| 2. | prašit ćete |
| 3. | prašit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prašah |
| 2. | prašaše |
| 3. | prašaše |
| množina | |
| 1. | prašasmo |
| 2. | prašaste |
| 3. | prašahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prašio sam |
| 2. | prašio si |
| 3. | prašio je |
| množina | |
| 1. | prašili smo |
| 2. | prašili ste |
| 3. | prašili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prašio |
| 2. | bio si prašio |
| 3. | bio je prašio |
| množina | |
| 1. | bili smo prašili |
| 2. | bili ste prašili |
| 3. | bili su prašili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | praši |
| množina | |
| 1. | prašimo |
| 2. | prašite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prašeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prašio, prašila, prašilo | |
| prašili, prašile, prašila | |
Definicija
| 1. | () a. dizati prašinu [ne praši tom metlom] b. pren. juriti (predodžba dizanja prašine) [prašiti niz cestu (raditi i sl.)] c. razg. udarati koga [prašiti po turu] d. razg. pucati iz vatrenog oružja [prašiti po neprijatelju] |
| 2. | (što) čistiti od prašine udaranjem; isprašivati [prašiti tepihe] |
| 3. | (što) posipati praškom ili prahom [prašiti puderom] |
Frazeologija
⃟ (raditi i sl.) da se sve praši (raditi i sl.) vrlo živo, žustro, svim silama
Etimologija
✧ vidi prȃh
