isprégnuti
isprégnuti (koga) svrš. 〈prez. ìsprēgnēm, pril. pr. -ūvši, imp. isprégni, prid. rad. isprégnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispregnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispregnem |
| 2. | ispregneš |
| 3. | ispregne |
| množina | |
| 1. | ispregnemo |
| 2. | ispregnete |
| 3. | ispregnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispregnut ću |
| 2. | ispregnut ćeš |
| 3. | ispregnut će |
| množina | |
| 1. | ispregnut ćemo |
| 2. | ispregnut ćete |
| 3. | ispregnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ispregnuh / ispregoh |
| 2. | ispregnu / ispreže |
| 3. | ispregnu / ispreže |
| množina | |
| 1. | ispregnusmo / ispregosmo |
| 2. | ispregnuste / ispregoste |
| 3. | ispregnuše / ispregoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispregnuo sam |
| 2. | ispregnuo si |
| 3. | ispregnuo je |
| množina | |
| 1. | ispregnuli smo |
| 2. | ispregnuli ste |
| 3. | ispregnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispregnuo |
| 2. | bio si ispregnuo |
| 3. | bio je ispregnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo ispregnuli |
| 2. | bili ste ispregnuli |
| 3. | bili su ispregnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispregni |
| množina | |
| 1. | ispregnimo |
| 2. | ispregnite |
| glagolski prilog prošli | |
| ispregnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispregnuo, ispregnula, ispregnulo | |
| ispregnuli, ispregnule, ispregnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispregnut, ispregnuta, ispregnuto | |
| ispregnuti, ispregnute, ispregnuta | |
Definicija
osloboditi iz zaprege, pustiti iz jarma ili od ruda; ispreći, opr. upregnuti
Etimologija
✧ is- + v. pregnuti
