uprégnuti
uprégnuti (koga, što) svrš. 〈prez. ùprēgnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. ùprēgnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| upregnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | upregnem |
| 2. | upregneš |
| 3. | upregne |
| množina | |
| 1. | upregnemo |
| 2. | upregnete |
| 3. | upregnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | upregnut ću |
| 2. | upregnut ćeš |
| 3. | upregnut će |
| množina | |
| 1. | upregnut ćemo |
| 2. | upregnut ćete |
| 3. | upregnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | upregnuh / upregoh |
| 2. | upregnu / upreže |
| 3. | upregnu / upreže |
| množina | |
| 1. | upregnusmo / upregosmo |
| 2. | upregnuste / upregoste |
| 3. | upregnuše / upregoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | upregnuo sam |
| 2. | upregnuo si |
| 3. | upregnuo je |
| množina | |
| 1. | upregnuli smo |
| 2. | upregnuli ste |
| 3. | upregnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam upregnuo |
| 2. | bio si upregnuo |
| 3. | bio je upregnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo upregnuli |
| 2. | bili ste upregnuli |
| 3. | bili su upregnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | upregni |
| množina | |
| 1. | upregnimo |
| 2. | upregnite |
| glagolski prilog prošli | |
| upregnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| upregnuo, upregnula, upregnulo | |
| upregnuli, upregnule, upregnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| upregnut, upregnuta, upregnuto | |
| upregnuti, upregnute, upregnuta | |
Definicija
| 1. | vezati konja uz rudo ili vola u jaram |
| 2. | pren. razg. opteretiti teškim radom |
Etimologija
✧ u- + v. pregnuti
