iscijéliti
iscijéliti (koga) svrš. 〈prez. ìscijēlīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìscijēljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iscijeliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iscijelim |
| 2. | iscijeliš |
| 3. | iscijeli |
| množina | |
| 1. | iscijelimo |
| 2. | iscijelite |
| 3. | iscijele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iscijelit ću |
| 2. | iscijelit ćeš |
| 3. | iscijelit će |
| množina | |
| 1. | iscijelit ćemo |
| 2. | iscijelit ćete |
| 3. | iscijelit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iscijelih |
| 2. | iscijeli |
| 3. | iscijeli |
| množina | |
| 1. | iscijelismo |
| 2. | iscijeliste |
| 3. | iscijeliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iscijelio sam |
| 2. | iscijelio si |
| 3. | iscijelio je |
| množina | |
| 1. | iscijelili smo |
| 2. | iscijelili ste |
| 3. | iscijelili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iscijelio |
| 2. | bio si iscijelio |
| 3. | bio je iscijelio |
| množina | |
| 1. | bili smo iscijelili |
| 2. | bili ste iscijelili |
| 3. | bili su iscijelili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iscijeli |
| množina | |
| 1. | iscijelimo |
| 2. | iscijelite |
| glagolski prilog prošli | |
| iscijelivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iscijelio, iscijelila, iscijelilo | |
| iscijelili, iscijelile, iscijelila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iscijeljen, iscijeljena, iscijeljeno | |
| iscijeljeni, iscijeljene, iscijeljena | |
Definicija
jez. knjiž. činiti da zaraste (o rani); izliječiti
