cijéliti
cijéliti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -lēći, gl. im. -éljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| cijeliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | cijelim |
| 2. | cijeliš |
| 3. | cijeli |
| množina | |
| 1. | cijelimo |
| 2. | cijelite |
| 3. | cijele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | cijelit ću |
| 2. | cijelit ćeš |
| 3. | cijelit će |
| množina | |
| 1. | cijelit ćemo |
| 2. | cijelit ćete |
| 3. | cijelit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | cijeljah |
| 2. | cijeljaše |
| 3. | cijeljaše |
| množina | |
| 1. | cijeljasmo |
| 2. | cijeljaste |
| 3. | cijeljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | cijelio sam |
| 2. | cijelio si |
| 3. | cijelio je |
| množina | |
| 1. | cijelili smo |
| 2. | cijelili ste |
| 3. | cijelili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam cijelio |
| 2. | bio si cijelio |
| 3. | bio je cijelio |
| množina | |
| 1. | bili smo cijelili |
| 2. | bili ste cijelili |
| 3. | bili su cijelili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | cijeli |
| množina | |
| 1. | cijelimo |
| 2. | cijelite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| cijeleći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| cijelio, cijelila, cijelilo | |
| cijelili, cijelile, cijelila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| cijeljen, cijeljena, cijeljeno | |
| cijeljeni, cijeljene, cijeljena | |
Definicija
| 1. | (što, koga) činiti cijelim, iscjeljivati, liječiti |
| 2. | (se) liječiti se |
Etimologija
✧ vidi cijȇl
