iscijéditi
iscijéditi (što, koga, se) svrš. 〈prez. ìscijēdīm, prid. trp. ìscijēđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iscijediti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iscijedim |
| 2. | iscijediš |
| 3. | iscijedi |
| množina | |
| 1. | iscijedimo |
| 2. | iscijedite |
| 3. | iscijede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iscijedit ću |
| 2. | iscijedit ćeš |
| 3. | iscijedit će |
| množina | |
| 1. | iscijedit ćemo |
| 2. | iscijedit ćete |
| 3. | iscijedit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iscijedih |
| 2. | iscijedi |
| 3. | iscijedi |
| množina | |
| 1. | iscijedismo |
| 2. | iscijediste |
| 3. | iscijediše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iscijedio sam |
| 2. | iscijedio si |
| 3. | iscijedio je |
| množina | |
| 1. | iscijedili smo |
| 2. | iscijedili ste |
| 3. | iscijedili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iscijedio |
| 2. | bio si iscijedio |
| 3. | bio je iscijedio |
| množina | |
| 1. | bili smo iscijedili |
| 2. | bili ste iscijedili |
| 3. | bili su iscijedili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iscijedi |
| množina | |
| 1. | iscijedimo |
| 2. | iscijedite |
| glagolski prilog prošli | |
| iscijedivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iscijedio, iscijedila, iscijedilo | |
| iscijedili, iscijedile, iscijedila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iscijeđen, iscijeđena, iscijeđeno | |
| iscijeđeni, iscijeđene, iscijeđena | |
Definicija
| 1. | pritiskom ili uvrtanjem izvući tekućinu iz čega [iscijediti rublje; iscijediti limun] |
| 2. | pren. iscrpsti, izvući posljednje iz čega, s naporom izvući ili dati od sebe |
| 3. | (se) razg. loše izgledati od umora [iscijediti se u licu]; iscrpsti se |
Etimologija
✧ is- + v. cijediti
