Hrvatski jezični portal

cijéditi

cijéditi (se) nesvrš.prez. cijȇdīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. cijȇđen〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
cijediti
 
prezent
jednina
1. cijedim
2. cijediš
3. cijedi
množina
1. cijedimo
2. cijedite
3. cijede
 
futur
jednina
1. cijedit ću
2. cijedit ćeš
3. cijedit će
množina
1. cijedit ćemo
2. cijedit ćete
3. cijedit će
 
imperfekt
jednina
1. cijeđah
2. cijeđaše
3. cijeđaše
množina
1. cijeđasmo
2. cijeđaste
3. cijeđahu
 
perfekt
jednina
1. cijedio sam
2. cijedio si
3. cijedio je
množina
1. cijedili smo
2. cijedili ste
3. cijedili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam cijedio
2. bio si cijedio
3. bio je cijedio
množina
1. bili smo cijedili
2. bili ste cijedili
3. bili su cijedili
 
imperativ
jednina
2. cijedi
množina
1. cijedimo
2. cijedite
 
glagolski prilog sadašnji
cijedeći
 
glagolski pridjev aktivni
cijedio, cijedila, cijedilo
cijedili, cijedile, cijedila
 
glagolski pridjev pasivni
cijeđen, cijeđena, cijeđeno
cijeđeni, cijeđene, cijeđena
Definicija
1. (što) a. stišćući prstima istiskivati sok [cijediti limun] b. propuštati tekućinu kroza što (cjediljku, krpu) da se zadrži ono što nije potrebno (koštice, talog itd.)
2. (se) prirodnim klizanjem lagano teći po stijenama ili stijenkama ili istjecati kapanjem (voda u špilji, znoj sa čela, lica i sl.)
Frazeologija
cijediti novac (komu) izvlačiti novac od koga;
cijediti riječi s mukom pokušati reći što ili dobiti odgovor
Onomastika
top. (u mikrotop. kao ime vrela): Cìdilo (Cjèdilo)
Etimologija
prasl. *cěditi (rus. cedít', polj. cedzić) ← ie. *skid-: dijeliti, rezati (lit. skiesti, lat. scindere)