iskòčiti
iskòčiti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. rad. iskòčio/-la ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iskočiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iskočim |
| 2. | iskočiš |
| 3. | iskoči |
| množina | |
| 1. | iskočimo |
| 2. | iskočite |
| 3. | iskoče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iskočit ću |
| 2. | iskočit ćeš |
| 3. | iskočit će |
| množina | |
| 1. | iskočit ćemo |
| 2. | iskočit ćete |
| 3. | iskočit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iskočih |
| 2. | iskoči |
| 3. | iskoči |
| množina | |
| 1. | iskočismo |
| 2. | iskočiste |
| 3. | iskočiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iskočio sam |
| 2. | iskočio si |
| 3. | iskočio je |
| množina | |
| 1. | iskočili smo |
| 2. | iskočili ste |
| 3. | iskočili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iskočio |
| 2. | bio si iskočio |
| 3. | bio je iskočio |
| množina | |
| 1. | bili smo iskočili |
| 2. | bili ste iskočili |
| 3. | bili su iskočili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iskoči |
| množina | |
| 1. | iskočimo |
| 2. | iskočite |
| glagolski prilog prošli | |
| iskočivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iskočio, iskočila, iskočilo | |
| iskočili, iskočile, iskočila | |
Definicija
| 1. | (iz) skokom ili skočivši izaći iz čega |
| 2. | () naglo ili vidljivo se pojaviti, odjednom se nametnuti; izbiti |
Frazeologija
⃟ iskočiti iz kože izgubiti prisutnost, ne moći se svladati
