Hrvatski jezični portal

skòčiti

skòčiti () svrš.prez. skȍčīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. skòčio〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
skočiti
 
prezent
jednina
1. skočim
2. skočiš
3. skoči
množina
1. skočimo
2. skočite
3. skoče
 
futur
jednina
1. skočit ću
2. skočit ćeš
3. skočit će
množina
1. skočit ćemo
2. skočit ćete
3. skočit će
 
aorist
jednina
1. skočih
2. skoči
3. skoči
množina
1. skočismo
2. skočiste
3. skočiše
 
perfekt
jednina
1. skočio sam
2. skočio si
3. skočio je
množina
1. skočili smo
2. skočili ste
3. skočili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam skočio
2. bio si skočio
3. bio je skočio
množina
1. bili smo skočili
2. bili ste skočili
3. bili su skočili
 
imperativ
jednina
2. skoči
množina
1. skočimo
2. skočite
 
glagolski prilog prošli
skočivši
 
glagolski pridjev aktivni
skočio, skočila, skočilo
skočili, skočile, skočila
Definicija
1. a. odbaciti se naglo s jednog mjesta na drugo [skočiti u rijeku; skočiti uvis] b. naglo ustati [skočiti sa stolice]
2. naglo se povećati [cijene su skočile]
3. pren. početi se naglo, žustro opirati čijem mišljenju; oštro se oprijeti, pokazati otvoren otpor
4. razg. svratiti, na kratko otići; skoknuti [skočiti do susjeda na kavu; skočiti u dućan]
Frazeologija
prvo skoči, pa onda reci hop! ne hvali se dok ne izvršiš nešto;
skočiti kome u oči (za vrat) žestoko nekoga napasti (ob. riječima);
skočiti kome u riječ naglo prekinuti koga u govoru;
skočiti na noge (na oružje) dići se naglo na bunu, pobuniti se;
skočiti sam sebi u usta doći sam sa sobom u proturječnost