skòčiti
skòčiti () svrš. 〈prez. skȍčīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. skòčio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
skočiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | skočim |
2. | skočiš |
3. | skoči |
množina | |
1. | skočimo |
2. | skočite |
3. | skoče |
futur | |
jednina | |
1. | skočit ću |
2. | skočit ćeš |
3. | skočit će |
množina | |
1. | skočit ćemo |
2. | skočit ćete |
3. | skočit će |
aorist | |
jednina | |
1. | skočih |
2. | skoči |
3. | skoči |
množina | |
1. | skočismo |
2. | skočiste |
3. | skočiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | skočio sam |
2. | skočio si |
3. | skočio je |
množina | |
1. | skočili smo |
2. | skočili ste |
3. | skočili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam skočio |
2. | bio si skočio |
3. | bio je skočio |
množina | |
1. | bili smo skočili |
2. | bili ste skočili |
3. | bili su skočili |
imperativ | |
jednina | |
2. | skoči |
množina | |
1. | skočimo |
2. | skočite |
glagolski prilog prošli | |
skočivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
skočio, skočila, skočilo | |
skočili, skočile, skočila |
1. | a. odbaciti se naglo s jednog mjesta na drugo [skočiti u rijeku; skočiti uvis] b. naglo ustati [skočiti sa stolice] |
2. | naglo se povećati [cijene su skočile] |
3. | pren. početi se naglo, žustro opirati čijem mišljenju; oštro se oprijeti, pokazati otvoren otpor |
4. | razg. svratiti, na kratko otići; skoknuti [skočiti do susjeda na kavu; skočiti u dućan] |