iskljùvati
iskljùvati svrš. 〈prez. ìskljujēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȉskljuvān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
iskljuvati | |
prezent | |
jednina | |
1. | iskljujem |
2. | iskljuješ |
3. | iskljuje |
množina | |
1. | iskljujemo |
2. | iskljujete |
3. | iskljuju |
futur | |
jednina | |
1. | iskljuvat ću |
2. | iskljuvat ćeš |
3. | iskljuvat će |
množina | |
1. | iskljuvat ćemo |
2. | iskljuvat ćete |
3. | iskljuvat će |
aorist | |
jednina | |
1. | iskljuvah |
2. | iskljuva |
3. | iskljuva |
množina | |
1. | iskljuvasmo |
2. | iskljuvaste |
3. | iskljuvaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | iskljuvao sam |
2. | iskljuvao si |
3. | iskljuvao je |
množina | |
1. | iskljuvali smo |
2. | iskljuvali ste |
3. | iskljuvali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam iskljuvao |
2. | bio si iskljuvao |
3. | bio je iskljuvao |
množina | |
1. | bili smo iskljuvali |
2. | bili ste iskljuvali |
3. | bili su iskljuvali |
imperativ | |
jednina | |
2. | iskljuj |
množina | |
1. | iskljujmo |
2. | iskljujte |
glagolski prilog prošli | |
iskljuvavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
iskljuvao, iskljuvala, iskljuvalo | |
iskljuvali, iskljuvale, iskljuvala | |
glagolski pridjev pasivni | |
iskljuvan, iskljuvana, iskljuvano | |
iskljuvani, iskljuvane, iskljuvana |
1. | izbosti, izraniti što kljunom [iskljuvati oči] |
2. | žarg. izlupati po nogama (u nogometu) |