Hrvatski jezični portal

iskljùvati

iskljùvati svrš.prez. ìskljujēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȉskljuvān〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
iskljuvati
 
prezent
jednina
1. iskljujem
2. iskljuješ
3. iskljuje
množina
1. iskljujemo
2. iskljujete
3. iskljuju
 
futur
jednina
1. iskljuvat ću
2. iskljuvat ćeš
3. iskljuvat će
množina
1. iskljuvat ćemo
2. iskljuvat ćete
3. iskljuvat će
 
aorist
jednina
1. iskljuvah
2. iskljuva
3. iskljuva
množina
1. iskljuvasmo
2. iskljuvaste
3. iskljuvaše
 
perfekt
jednina
1. iskljuvao sam
2. iskljuvao si
3. iskljuvao je
množina
1. iskljuvali smo
2. iskljuvali ste
3. iskljuvali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam iskljuvao
2. bio si iskljuvao
3. bio je iskljuvao
množina
1. bili smo iskljuvali
2. bili ste iskljuvali
3. bili su iskljuvali
 
imperativ
jednina
2. iskljuj
množina
1. iskljujmo
2. iskljujte
 
glagolski prilog prošli
iskljuvavši
 
glagolski pridjev aktivni
iskljuvao, iskljuvala, iskljuvalo
iskljuvali, iskljuvale, iskljuvala
 
glagolski pridjev pasivni
iskljuvan, iskljuvana, iskljuvano
iskljuvani, iskljuvane, iskljuvana
Definicija
1. izbosti, izraniti što kljunom [iskljuvati oči]
2. žarg. izlupati po nogama (u nogometu)
Etimologija
✧ is- + v. kljun, kljuvati