Hrvatski jezični portal

kljùvati

kljùvati (što) nesvrš.prez. kljȕjēm, imp. kljẉj, pril. sad. kljȕjūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
kljuvati
 
prezent
jednina
1. kljujem
2. kljuješ
3. kljuje
množina
1. kljujemo
2. kljujete
3. kljuju
 
futur
jednina
1. kljuvat ću
2. kljuvat ćeš
3. kljuvat će
množina
1. kljuvat ćemo
2. kljuvat ćete
3. kljuvat će
 
imperfekt
jednina
1. kljuvah
2. kljuvaše
3. kljuvaše
množina
1. kljuvasmo
2. kljuvaste
3. kljuvahu
 
perfekt
jednina
1. kljuvao sam
2. kljuvao si
3. kljuvao je
množina
1. kljuvali smo
2. kljuvali ste
3. kljuvali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam kljuvao
2. bio si kljuvao
3. bio je kljuvao
množina
1. bili smo kljuvali
2. bili ste kljuvali
3. bili su kljuvali
 
imperativ
jednina
2. kljuj
množina
1. kljujmo
2. kljujte
 
glagolski prilog sadašnji
kljujući
 
glagolski pridjev aktivni
kljuvao, kljuvala, kljuvalo
kljuvali, kljuvale, kljuvala
 
glagolski pridjev pasivni
kljuvan, kljuvana, kljuvano
kljuvani, kljuvane, kljuvana
Definicija
kljunom uzimati zrnje; kljucati, kljukati